O srce moje,šta je s tobom...

Jedne prilike je Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio na minberu i izgovorio tri puta Amin. Kada je sišao sa minbera, pitali su ga: Allahov Poslaniče, šta predstavlja ono tvoje aminanje na minberu. Na to im Allahov Poslanik, s.a.v.s, rece: došao mi je Dzibril i rekao: Neka je propao svako onaj ko dočeka starost svojih roditelja i to ne bude razlog da mu budu oprošteni grijesi, nakon čega sam rekao: amin. Zatim je Džibril rekao: Neka je propao onaj koji kada se ti Muhammede spomeneš ne donese na tebe salavat, na što sam rekao: amin. Zatim je Džibril rekao: NEKA JE PROPAO SVAKO ONAJ KO DOČEKA RAMAZAN,A NE BUDE MU OPROŠTENO, pa je Muhammed, a.s., na to rekao: amin.

Jedna drevna legenda priča o tri muškarca,
koji su nosili svaki po dvije vreće.
Ali teret nisu osjećali jednako.
...Vreće su im, jedna sprijeda a druga straga,
visjele obješene na drvenoj motki na ramenu.
Upitali su prvog čovjeka što ima u vrećama.

Odgovorio je:

"Svi moji uspjesi, sva dobra djela mojih prijatelja,
sve životne radosti - u vreći su straga.
Skriveni od pogleda, završeni, prekriveni lišćem,
ne smetaju mi mnogo.

U vreći sprijeda imam sve loše i ružne stvari
koje su mi se dogodile. Hodam, zastanem često, vadim ih,
promatram, proučavam, mozgam što ću.
Stalno sam s njima, i mislima i osjećajima.Stalno radim na njima."


Taj se čovjek često zaustavljao, gledao unatrag,
mučio nad sobom i napredovao malo i vrlo sporo.

I drugog su čovjeka upitali isto. rekao je:

"U vreći sprijeda nosim moja dobra djela, spoznaje o vrlinama.
Često ih gledam, vadim i pokazujem drugima.
Vreća na leđima sadrži greške i moje slabosti.
Ponesem ih sa sobom kamo god krenem, jer one su moje
i ne mogu ih tek tako odložiti na stranu.
Usporavaju me, ponekad su veoma teške."


Treći je čovjek odgovorio:

"Na prednjoj vreći napisao sam riječ "dobrota".
Prepuna je pozitivnih misli, dobrih ljudskih djela,
svih dobrih stvari koje sam imao i učinio u životu, misli o mojoj snazi.
Ta mi vreća nije teška. Naprotiv, poput brodskih jedara,
pomaže mi u kretanju naprijed.

Vreća na leđima ima natpis "loša sjećanja" i prazna je,
jer samo joj odrezao dno.
O svemu što mi se loše dogodilo,
o lošim mislima koje kadikad o sebi imam,
o zlu koje od drugih čujem, malo razmislim i bacim ih u tu vreću.
Kroz rupu to ode zauvijek. Ja sam slobodan.
Ja nemam tereta koji bi me usporavao u hodu."


TRI SU POUKE O KOJIMA OVAJ ČOVJEK GOVORI:
POZITIVNO O SEBI, POZITIVNO O DRUGOM, POZITIVNO O SITUACIJI.
SVI SMO MI ROĐENI DA SAMI BIRAMO MISL I
KOJE ĆE NAM USMJERITI ŽIVOT.
IZABERIMO ONDA MISL I I DJELA S KOJIMA SE NAJDALJE STIŽE..

"Čovječe! Nisi u istinskom imanu sve dok drugima iznalaziš mahane, a ni sam nisi bez njih. Stoga, prvo otkloni svoju mahanu, a ostavi druge i njihove mahane. Ali, znaj, nikada nećeš moći otkloniti sve svoje mahane, pa je najpreče da se njima posvetiš i pozabaviš. A ako želiš biti pravedan onda ne istražuj tuđe mahane pa ćeš i Allahu džellešanuhu biti drag i mio.
'Čovječe! Koliko si samo slab i nemaran! Drugima pronalaziš grijehe, a svoje grijehe zanemaruješ i zaboravljaš. U oku svoga brata vidiš trunku, a u svome oku ne vidiš gredu. Koliko je malena tvoja pravednost, a velika tvoja nepravednost!''